Biseri i o biserima
ponedjeljak, 25.06.2007.
MOJ SIN JE NAJBOLJI
|
Gledam utakmicu limača u nogometu gdje igra moj sin. Doda loptu precizno ja veseo. Oduzmu mu loptu. To je zato što mu je onaj drugi presporo dodao. Protivnik ga pretrčao, pa je to zato što je umoran jer je puno učio. Trener ga izvadi van a ja u sebi kipim. Pitam se, da li sam normalan. Mislim da jesam, ali vjerujem u trenera koji je izabran. Nitko mi ne brani da ako želim drugog da pokupim svoga sina i da ga odvedem na trening u Bayern ili Arsenal. Jest da to mnogo više košta. Morao bi preseliti obitelj, naći posao, dobiti državljanstvo, ili bar radnu dozvolu, pa i platiti daleko više od sadašnjih 100 kuna mjesečno. Nitko mi to ne brani. No, mislim ipak da je ovako realnije, ali i jeftinije. Jedan roditelj pored mene psuje mater treneru kada mu izvadi sina. To baš i nije normalno. Pa se sjetim sebe kao trenera i nekih drugih roditelja mojih igračica. Naboj je isti, samo je u pitanju odbojka. I pitanje je tko će svoju subjektivnost zadržati u sebi, a tko stresti u treneru u facu. Nakon što sam četiri godine stvarao klub koji sada igra u 1b ligi, pojavi se jedna mama, bivša odbojkašica, i nakon što sam od pet setova njezinoj kćeri koja je tek prije par dana došla u moj klub dao da igra 1,5 setova ona mi hladno da je njezina kći najbolja. Jer ona je propatila u Pivovari. Kao ja nisam. Pa morao sam istresti džepove pola Hrvatske da stvorim ekipu u kojoj njezina kći neće propatiti. To što su i druge cure nečije kćeri zaboravljaju. Još mi istakne da to što je njezina kći sjedila na klupi prava sprdačina. Ovako otvoren napad, i to za jednu trening utakmicu, nisam doživio nikada od 1988. godine od kada vodim razne ekipe s djevojčicama starosti od 10 do 20 godina. Pa se vraćam na početak priče. Tko joj brani da svoje dijete odvede u Italiju i tamo uloži malo više novaca od vožnje na trening. Jedna druga mama. Također bivša odbojkašica ni pet ni šest nego jednom tjedno strese kako se kod trenerice njezine kćeri neke cure zafrkavaju i da njezina mala ne može tako napredovati. Pa isti recept kao i kod prethodne. Uzmeš dijete i odvedeš u USA. Cijena sitnica. Još jedna je prije dvije godine ustvrdila da trenerica ne valja i svoje dijete odvela u drugi klub. Nije bila zadovoljna i to je to. No, mogla je i preskočiti konstataciju da trenerica ne valja jer je to njezina subjektivna ocjena. Neke cure koje su trenirale s njezinom kćeri danas igraju drugu ligu, a njezino dijete još nije odigralo ni jednu utakmicu u mlađe kadetskoj ligi. Jedan je pak tatica ustvrdio kako njezina kći koja plaća članarinu 100 kuna može doći na trening kada hoće i želi, a da ju mi moramo primiti. I to ni manje-više nego u 2.seniorskoj ligi. I što je to. Rekreacija? A kada bi mi rekli da može, ali onda da mora platiti sat treninga 5 eura, sat dvorane 10 eura, pa članarinu 50 eura, te kupiti 20 lopti, mrežu i da onda može doći i sama naručiti trening i trenera onda bi tata malo drugačije razmislio. I pokupio je dijete i odveo u Pivovaru. Malo čudno da prvoligaš prima rekreaciju u svoje redove, ali očito su došla takva vremena. Jedna je pak mama na naš upit zašto kćeri ne treniraju redovno rekla da imaju zdravstvenih problema. Od 50 treninga preskočile su barem 30. No, ljuta zbog konstatacije svoju djecu odvede u Pivovaru. I to je ipak u redu. Nisu bili zadovoljni trenerom, klubom i otišli. Možda ako tamo uskoro ne zaigraju odu i izvan granica ili im možda mama napravi klub. E to će ih malo više koštati. Mnogo je primjera takvih i sličnih. A ovi su samo oni iz posljednjih par mjeseci. Teško je svakom dati priliku, ali očito je da danas nitko nikoga ne poštuje. Roditelji koji nisu ni udarili nikada loptu bolje znaju od trenera i u to svoje znanje su još i kako uvjereni. |
- 16:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 03.10.2006.
Raspad 2.ekipe!? Ili nered koji treba srediti!
|
Gotovo je nemoguće nakon trenera kojega je ekipa voljela zadržati ekipu na okupu. To je staro pravilo. Neki se doista ne mogu prilagoditi novom treneru, a nekima to može služiti i samo kao dobar izgovor. Svatko ima svoj način rada i pristupa određenoj ekipi. Tako je u 2. ekipi vidljivo da posustaju Lončar, Matas i Rečić, a da neredovitost treninga debelo nagriza Iris i Turi. Lako je moguće da će dio njih ispasti iz postave, a dio i iz ekipe, a neki i prestati. Pitamo se zašto? Možda traže da se novi trener prilagodi njima, pa i cijeli klub. Pa ne ide to tako lako. Prvo se moraju osvijestiti i shvatiti da su one samo 2. ekipa. A isto tako da njima nije određen novi trener. Trenira ih paralelno uz pomoć Martine Cvek trener prve ekipe. Razlog je da sačuva mjesto Frnji ako se što dogodi u Subotici što je uvijek moguće. Ukoliko bi odredili novoga trenera nema šansi da mu se samo tako oduzme ekipa bez razloga u slučaju problema u Subotici. I s trenerom Frnjom je tako dogovoreno za ovu godinu, a on će uskakati na koji trening i utakmicu kada stigne. To smo obojica čini se dobro osmislili i što se nas tiče funkcionira. A što cure moraju shvatiti? Pa da bi čovjek koji živi isključivo od treniranja trenirao jednu 2. ekipu morao bi barem zaraditi za preživljavanje. Koji će klub u Hrvatskoj platiti profesionalca za 2 ekipu. Mladost i nitko drugi. Pa mladost ima proračun od grada Zagreba barem 4 milijuna kuna i dvoranu s tri terena 24 sata svaki dan, a Retfala povremeno dobije dvije tisuće kuna, te sedam termina za treniranje 6 ekipa. Moramo cure podsjetiti da je Frnja njih trenirao paralelno s jednom prvoligaškom ekipom. Čovjek mora živjeti. Pa moramo biti svjesni da bi 15 cura moralo izdvojiti mnogo novaca da si plati profesionalnog trenera. Za neto plaću treba minimalno 4.000,00 kuna, što je u bruto iznosu 6.000,00. Dakle za 15 djevojaka je to mjesečno 400 kuna. Na to treba dodati još minimalno 1000,00 kuna za dvorane koje nisu dobivene od grada, što je još dodatnih 66 kuna pa to dođe 466 kuna mjesečno. Za suce u 2 ligi treba još mjesečno 1200 kuna, što je još 80 kuna, pa to izađe ukupno 546,00 kuna. Uzmimo da bi klub osigurao prijevoz za trenera i 8 igračica na utakmice i opremu, te osigurao lopte. I dakle. Ako bi sve svaki mjesec bez dana kašnjenja platile 546,00 moguće je da čovjek ubrzo preuzme ekipu. S tim da i s tom cifrom gubi jer dobiva tamo u 1000 eura + plaćen stan s režijama i hranom. To je negdje vrijednost barem 4.000,00 kuna. No, ako znamo da je Frnja iz Osijeka ajde to bi sigurno oprostio. A slijedeća stvar je koliko čovjeku koji živi od treniranja pametno dugo trenirati jednu 2. ekipu. Tada nije u pravoj vatri i nije na vidiku i puno gubi. Druga je stvar ako se odredi samo za rad s podmlatkom a tu nema kruha. I što je curama raditi. Ostaviti se odbojke ili pokušati biti tako dobre da zaigraju u 1.ligi. Ja im odmah dam ispisnicu ako ih hoće uzeti bilo koja ekipa u 1 ekipi, a daj bože da ih hoće uzeti Mladost. No, moraju znati da ako se i Frnja vrati za dvije godine koliko ima ugovor sa Suboticom da cure rođene 1988. i 1989. više ne mogu biti ni u 2.ekipi retfale. Zato bolje da se uhvate rada nego li filozofiranja. A moraju znati da imaju bolje termine nego Retfalina 1. ekipa. Ponedjeljkom treniraju od 21.00, a 1b liga od 18.45, utorkom u Štarku od 19.30, a 1b tek u srijedu u 21.00 u Becić. Četvrtkom od 21.45 u Filipović nije sjajan termin ali se može okupiti ekipa, ali bolji od petka od 17.30 do 18.30 kada trenira 1b liga. Na te treninge 1b lige kada idu poslijepodne ne mogu dolaziti sestre Dubravac, Lukačević, Barišić i Birmili. Dakle i dvije cure iz 1 postave. 2. liga je i imala više treninga i turnira do sada od 1b lige. Bolje lopte i bolji odnos u klubu. Bojim se da još malo pa će se to morati promijeniti jer jednostavno ta ekipa to nije zaslužila. Izmišljaju bolesti, zaspu na trening, svađaju se međusobno, birale bi suigračice, trenere pa i vjerojatno predsjednika kluba da mogu. Imamo još dva tjedna do početka lige a upozoravam da imamo u 3. ligi nekoliko sjajnih cura koje jednostavno gušimo svjesno čuvajući na okupu 2.ekipu koja taj svoj status u klubu sve više gazi. |
- 00:23 - Komentari (4) - Isprintaj - #
srijeda, 20.09.2006.
Pa cure!!!! Opet meni sms, mjesto njemu
  Pa nije normalno. Ne prođe nekoliko mjeseci a ono meni pukne na mob neki sms namijenjen drugima. Moram priznati da me to uvijek dobro nasmiješi, raspoloži i dobrano odmori.Danas jedna cura šutne mi jedan ovakvog sadržaja.  -  Pile mislila sam da danas imam kasnije trening a imam u pola osam. (baš sam te htjela vidjet, al sutra ću te čekat. Obečajem. Možemo i van. Nemam trening. Sori. Puse.vt….. |
- 01:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 21.07.2006.
mnogo pitanja a malo odgovora
|
Uvijek u sportu dolazi do promjena! Prirodnih ili manje prirodnih, no svakako uvjetovani i sudbinom. Tako dolazi do promjena ekipa i unutar kluba, promjena statusa, izmjena trenera, dvorana pa čak i imena kluba. Posebice je to aktualno u vrijeme kada je takozvana ljetna stanka. Tada se zauzimaju pozicije za novo razdoblje. Trener gleda, prati, kombinira i više nego ikada. U sezoni nema mjesta za mnogo eksperimenata. Globalne se promjene i važni potezi vuku do početka sezone. U sezoni ima mjesta tek za manje konfekcijske izmjene. Prva, sada ju već slobodno zovemo i seniorska ekipa, je u laganoj fazi održavanja. Uz lakše tehničke treninge promatraju se pojedine tehničke mogućnosti pojedinki u određenim fazama i pozicijama. Pa se prate i analiziraju međusobna slaganja pojedinih linija. Onda je važno postaviti neke parametre i ocjeniti mogućnosti, posebice one gornje pojedinih igračica. Posebice ako se radi o velikim promjenama kao što su primjerice prebacivanje srednjaka na pucača, pucača na libera, ili tehničara na pucača i slično. Igračicama se brojne vježbe čine dosadne, glupe i možda nerazumljive. Ali sve su one u svrhu određenog testa. Nažalost, neke od igračica često baš znaju veće pauze uzeti tijekom ljeta, a onda ako se eventualno pridruže u jesen stave trenera u situaciju da bez probe jednostavno ne usudi toj igračici dati možda što ona i zaslužuje svojom kvalitetom. Podsjetimo samo da je nakon pauze oko Nove godine pretprošle sezone Kikica ponovno počela trenirati. Tada na brzinu možeš se usuditi samo gasiti vatru s njom pa je uskakala gdje je trebalo. Na servis, na srednjaka, na dizanje. Ali, prvi, pa i prva dva tehničara znatno su ranije već zauzela tada bila pozicije. Eventualna povreda ili slični razlog otvara tada mogućnost neisprobanoj kombinaciji. Ne kažem da i to ne može biti uspješno, ali ukoliko rezultat ide ( a tada nije bilo poraza sve do kvalifikacija) ništa se značajnije ni ne mjenja. Tada je slično bilo i s liberom. Iva je postavljena dok se Danijela borila s bolesti, umorom, i izgladnjelošću i tako je uglavnom i ostalo. Koristio sam Danijelu kao igračicu koja ulazi na servis ili na prijem što je i tada odlično radila. Tako se nažalost dogodilo da upravo u fazi kada mirno mogu drmati glavu Đasmin i Danko uzimaju nekakve pauze. Dakle, nakon što sam danas završio s treninzima ostaje mi da u tjedan dana još nešto oprobam s najmlađima u 1. ekipi i da s pojedinim igračicama u četiri oka izdogovaram što planiram, o čemu razmišljam i što očekujem, a i da čujem od njih što one očekuju. Imam tri tehničara. Jedna, Sanja, radila je više od ostalih. Imam i tri fronta natjecanja. Juniorsku ekipu (Kuna, Brico, Lakmus, Draga), 2. ligu i 1b ligu. Imam ih za te akcije dovoljno ako ne bude bilo povreda ili bolesti. No, liberi koji su prošle sezone odigrali cijelu 2.ligu, kvalifikacije i kup u fazi su ni neba ni zemlje. Jedna ne bi trenirala, druga je cijele sezone bila bolesna, imala problema s plučima, sudarala se, lomila, ali i izlazila svaki petak i subotu, te imala po cijeli tjedan instrukcije. Uglavnom sada ih nema. Posljednjih mjesec dana testiram Dragu i Vatricu. Imam i dva libera u prošlosezonskoj 3.ligi. O čemu razmišljam. Još ne znam. Trenutno gledam koja kako igra na prijemu, kako se kreće, kako igra obranu, kako eventualno mogu igrati i kao pucač. Obje su nešto malo pucale u 2.ligi. Servis jačih serverica gotovo nikada nisu ni primale. Na treningu izgledaju obje dosta dobro. Vidjeti ćemo. Pokušavam gledati i tko može sve igrati tehničarovu dijagonalu ako Halle zbog faksa bude u autu, ili ako ju prebacim na neku drugu poziciju. Marijeta je ipak nezamjenjiva i neće biti kompletno dobre zamjene. Ima Brico koja je pucački blizu kao i Sven ili Lakmus, ili Cvekica koja igra slično obranu. Pa je tu možda Brico i Cveki s prijemom tu negdje. Ali svi zajedno teško kao jedna Marijeta. Očito da će biti različitih kombinacija ovisno o formi. Gledaš i promatraš ih kako ništa ne razumiju, ali što im pričati. Nije ni Đasmin loša na prijemu i bloku. Što je bitno za tehničarovu dijagonalu, ili dvojku kako ju neki znaju zvati. Bitan je smeč, ali manje od bloka. Riječ je igraču koji blokira u pravilu najboljeg protivničkog pucača. Halle to radi sjajno. Ali tko umjesto Marijete. Pa se samim tim nameće i velika Maja. Igrala je već to mjesto prije dvije godine i to vrlo dobro. Probao sam to i na raznim vježbama. No, još uvijek glava ništa nije smislila. Pitaju cure kako, tko. Ne znam. Pita me i Cvekica što mi ona treba. Pa ne mogu reći. Treba mi svakako i kao pomoćni trener u nekoj od ekipa, pa i u ovoj glavnoj. No, u mnogim mi kombinacijama igra. Ona je ipak ta koja će biti na svakom treningu, koja će uvijek na tekmi dati maksimum. Ne kažem da će se možda to ispuniti već ove sezone, ali nitko joj nije prognozirao ni klupu druge lige, a kamoli sezonu u 1b. Ona ima već dvije sezone 1b iza sebe. I što? Pa cure ja ju jednostavno volim zato što je sportaš. I za nju i za Halle i mnoge cure znam da neće imati ništa protiv i da igraju poziciju koju ne vole, a ni da sjede na klupi. Kako bi sada postavio postavu da počne liga pita me jedna cura. Hmmm. Evo primjerice nešto od verzija! SLAŽEM OD ZONE 1 Verzija 1: Kikica, Brico, Velika Maja, Sanja, Mala Maja, Ljilja(Boki) + libero Verzija 2: Sanja, Brico, Velika Maja, Cveki, Mala Maja, Ljilja(Boki) + libero Verzija 3: Kikica, Halle, Velika Maja, Brico, Mala Maja, Ljilja(Boki) + libero Verzija 4: Kikica, Brico, Velika Maja, Lakmus, Mala Maja, Ljilja(Boki) + libero Verzija 5: Sanja, Halle, Ljilja, Velika Maja, Mala Maja, Boki + libero Verzija 6: Sanja, Sven, Lilja, Velika Maja, Brico, Boki + libero Verija 7: Sanja, Brico, Velika Maja, Lakmus, Cveki, Boki(ljilja) + libero Verzija 8: Sanja(kikica), Halle, Velika Maja, Brico, Mala Maja , Boki(ljilja) + libero Verzija 9: Sanja, Brico(halle), Velika Maja, Kikica(cveki), Mala Maja, Boki(ljilja) + libero Verzija 10. Sanja(kikica), Velika Maja, Ljilja, Halle(lakmus, sven ili Brico), mala Maja, Boki Verzija 11. (juniorska - Kuna, Brico, Bruna, Rečić, Lakmus, Matas + šimić Ovisi i o mnogo drugih faktora. A to su da li će mi 2 liga samo igrati radi školovanja, ili će mi u njoj biti i koja cura na dvojnu licencu( a to može biti svaka cura 87. g. i mlađe), ili ću možda forsirati da 2.liga bude uigravanje za juniorsku ekipu. Ili ću u toj 2. ligi ostvljati da odigra i koja cura na dvojnu zato što ću na putovanja možda voditi samo 8 igračica. Ovisi i o povredama, o problemima na fakultetima, o tome da li je primjerice Sven slomila ruku u početku sezone, u sredini ili na kraju. Šalim se. Al idonekle i ne. U 16 mjeseci dvije teške povrede i još ju imam tamo gdje mi treba na kvalifikacija. No, možda neki drugi trener bi digao ruke od nje. Ali, samo zato što ili ima puno boljega, ili ju ne pozna dovoljno. Ide na smeč dosta ukočeno ali uporno puca i neda se. Pa mislili to neki ili na baš tako mislim. Sven je posebna po mnogo čemu. Po imenu, po ponašanju, po tehnici, po umu. Nekada se moraš naljutiti na nju, ali ju i tada jednostavno moraš voliti jer ona voli tu igru i uz malo filozofiranja i protivljenja raditi će ono što joj trener kaže. Dakle, može se dogoditi situacija da se ide na put. Da neka od cura mora izostati zbog faksa, bolesti ili povrede. Pa recimo na utakmicu koju znaš da ne možeš dobiti odem s jednom postavom, a s drugom odigram 2. ligu. MOram odlučiti i da li ću uopće ostavljati u 2. ligi cure koje nisu u narednoj sezoni juniorke (Bogdanović, Kristek) ili ću baš obratno u nju staviti još koju curu iz 1. lige pa makar i tih godina. Ovisi i o razvoju situacije u 2. ligi. Prošle godine zbog straha od posljednjeg mjesta morali smo reaktivirati Slavicu na par utakmica, pa je ta situacija iznjedrila i situaciju da Vatrica skrene pažnju na sebe. Dakle, tko zna. Tamo se u toj ekipi upravo dogodilo da cijele sezone tražiš raspoložene igračice. One koje su odbacile ogradu iz glave da su u slabijoj ekipi. Pitaju me neki što mi je osim troška ta ekipa donijela. Pa ako sam na kraju shvatio da Keli i Marina G teško održavaju stabilnost ekipe i svoju formu, da ako sam konačno i sebi i Bojani dokazao da treba igrati samo srednjaka. Pa ako sam dobio srednjaka u formi za kvalifikacija, ako smo stabilizirali (tada) Đasmin u takvoj konkurenciji, pa ako smo vratili Kunu odbojci već smo puno dobili. Iako iskreno rečeno još uvijek vise financijski dugovi zbog sudaca, dvorana i taksi te ekipe mislim da bi čak i ove sezone išao na dvije ekipe u 2. ligi ako bi se ukazala mogucnost. A možda smo primjetili da imamo jednu Ćosu koja može tjerati suigračice da igraju, vatricu da pokaže i da nakon pet godina pauze onaj tko hoće može. I jednostavno, ljudi tom curom sam oduševljen. Pa ona je u 8 razredu prestala igrati. A nastavila na 2. godini faksa. Joooooj. Ili sam ja lud, ili su bili oni ludi koji nisu ju vidjeli tada. No, tko zna kako bi i ja reagirao u toj situaciji. Što ćeš s curom od 160 cm. Pa kako znati da će ona biti tako vatrena za pet godina kada jedna ili niti jedna od 100 djevojaka nema baš neke velike srčanosti u igri. Ovo što imaju Marijeta, Cvekica i Vatrica ipak spada u sfere nekih drugih sportova. Kod nas su takve cure rijetke. Neka se ne ljute, ali imaju nešto malo više muškosti od drugih. A kada netko na Marijetinu visinu to ima onda je doista šteta što ona to ne koristi više. Ali to je ipak Marijeta. Cura koju moraš voliti, a u isto vrijeme i biti ljut na nju. Pa to je isto kao da znate da možete zaraditi milijun dolara, ali vam se neće. Tako ona. Može ali ju nešto veže i vuče nazad. Da se vratim glavnim dilemama. To su trenutno - mogu li na liberu Vatrica ili Draga, ili ni jedna? Može li Velika Maja na pucaču i primaču? Mogu li Brico, Cveki, Lakmus i Sven umjesto male maje, Halle i Marijete, kada ih nema, ili su u drugom klubu, ili su bolesne, ili su zafrkirale faks. Nema dileme da imamo tri srednjaka koja mogu, da imamo četiri tehničara koja mogu i da je maloj Maji dovoljno malo za puno. I ono što je možda jako bitno a ne čini se iz daleka, a to je da će sve cure ući u natjecateljsku sezonu s riješenom prethodnom godinom na fakultetu. A imamo i da na vrata tresu barem dva tehničara, da se naziru i dva dobra srednjaka, a i barem jedan pucač. I to vrlo brzo. Što to znači! Pa da ili moram hitno praviti još jedan klub za 1.ligu ili da dio cura može razmišljati o udaji. I moram priznati da sam imao pritisaka da uzmem neke igračice iz drugih klubova. Možda sam previše bio uporan u razmišljanju da ove sezone tu ligu dugujem onima i koji su ju ostvarile. Nije tajna da bi s nekima od tih cura došlo i nešto više novaca. Meni, a i klubu? Ali kako tek u 106. svojoj godini imam namjeru prestati trenirati neku od ekipa, tako imam vremena i da vidim ovu sezonu da li će ove cure pošteno odraditi svoj dio. |
- 23:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #
srijeda, 21.06.2006.
Što radimo?
|
Pitaju mnogi što sada radimo. Pa ovako srednjoškolke treniraju svaki dan. Dio njih sa mnom i Cvekicom, a dio s trenerom Franjićem. Odnosno u njegovoj su ekipi sve srednjoškolke, ili one koje su završile 8. razred. Sve one treniraju svaki dan. Ispravljaju tehničke nedostatke, neke stvari dotjeruju. Lakmusa tako malo više tjeramo da prima servis, Lilju učimo da servira, Birmilicu i Draganu mučimo s prijemom jer će one u borbu za poziciju libera u 1b ligi. Da, dobro ste zaključili. Najboljeg našeg libera više nema sa svojom ekipom. Danko izgleda sa svojih 18 godina više nema želje, želi se provoditi, izlaziti i živjeti. Više sam puta govorio da ne treba pretjerivati s treniranjem u osnovnoj školi jer prirodno da nakon 10 godina treniranja dolazi do zasičenja. No, što je, tu je. S Ivom više ni neznam što je. Lijepo mi je poručila da ju ne zovem. OK. Sanja, Kikica i Dolar tešu svoje dizanje. Malo više leđa nego inače, pa i penale zbog srednjaka, a ako nisu skužile malo više i pucaju. Nisam baš ni siguran da neću igrati 6:2. No, u svakom slučaju sve tri su visoke i mogu pucati. Bojanu još taremo na cjelokupnoj tehnici. Od svega pomalo. Onako koliko stigne od fakultetskih obveza. A kada smo kod brucošica onda moram priznati da je vatra. I da im ne bi bio u koži. Od svih studentica Sanja najviše trenira, pa onda Bojana. Pčelica radi, polaže neke ispite, živcira se. I tu je uhvati 1, možda dva treninga u tjednu kao i Halle Bery. Više se sada bojim da su u ovih dva tjedna ne povrede jer prave pauze od po pet i šest dana. No, i tu pazim. Kikica dosta uspije doći. Uzme dva do tri dana, uhvati dobru ocjenu i evo je opet. Sven malo više puca nego što smo se i nadali u prošlosti, ali za vjerovati ako budemo pažljivi s njom (a i ona radi u HT, ide na jedan ispit svakih mjesec dana i redovito trenira i posjećuje svoju teretanu). I Birmilica je rastrzana između posla, faksa i treniranja. No, drži se osim što ju muči želudac. Ona kaže da zato što je gladna, a ja bi rekao da je to zbog nervoze. Cvekicu su potjerali iz Miholjca, pa je kod nas. I trener i igrač. No, sada je pucač. Viditi ćete vi da ona može i to! I nju boli želudac. Pa normalno kada se na njezinom studiju Njemačkog i Engleskog sada dere ko nikada. Inače, valja istaći da su Sanjica i Boki odlične i da samo što nisu stekle uvjet za upis u 2.godinu Elektrotehnike. Kikica razara na Ekonomskom. Isto je blizu uvjeta. A da znate kako je tek polovica lipnja. Halle Bery osim što je najljepša na Građevinskom faksu po pričama drugih, ne i nje, najbolja je i studentica tamo. Birmilica je tu negdje između 2. i 3. godine na Ekonomskom, a Sven ima samo još jedan ispit do diplome. Pčelica će zasigurno dati 1. godinu na studiju Hrvatskog j. i književnosti. Pa neka se drže. Uhvatitit ćemo mi još ono treninga što fali. A znate zašto? Pa cure baš i ne idu puno na more! Tu su tanke. Do desetog mjeseca ćemo stići sve napraviti. Pa i ne moramo baš biti maksimalni u prvim kolima, da ne bi izgorili kasnije. A znate tko je zvijer. Velika pčela. Velika Maja lapi i trenira izvrsno jer je dobila direktan upis na Elektrotehniku. Možda nije primjetila ali malo više radi na prijemu i smeču s krajeva. Zlu ne trebalo. Bricu koji je razmrdao treći razred ovoga ferija koristimo da još bolje prima servis, ali i da igra obranu. Vlatka pokušava upisivati Medicinu, trenira redovito i skače u blok na jednom treningu više nego li posljednjih tri mjeseca zajedno. Nažalost, ne možemo si dozvoliti da imamo mali fond igračica. LIga je dugačka, a imamo nekoliko cura koje uz igranje i rade i studiraju, dio njih na prirodnim fakultetima, a i ako bude koja povreda mora biti po onome "joj koliko nas ima". Nažalost, još je na poštedi Đasmin. Možda se malo boji što bi i ličilo na nju. Ali, i ona malo drhti jer se sprema za upis na faks. Na vrata ozbiljno kucaju i cure koje ćemo ove godine isforsirati u 2.ligi. Imena neću da ne bi napravio zbrku. Inače, Lekićka se uopće više ne javlja. No, da se vratimo i na onaj veći dio kluba, a to su cure rođene 1988. i mlađe. Spremaju se za Igre mladih. Mlađe kadetkinje (buduće, 92. godište i mlađe) polako tešu četiri puta tjedno sa mnom svoju tehniku, a još 1 - 2 puta u svojim školama. Malo su zakazale one u školi odbojke. Dođe ih svega 5, 6 na trening. Mislim da su se roditelji umorili više od njih. I trenutno u klubu s najvećim pogonom u sjevernoj Hrvatskoj, s najvećim brojem ekipa u natjecanju, trenira se punom parom. To vam ovako izgleda. U 9.00 dio cura trenirao je s Fanjom i Bokijem u školi Retfali. U 10.00 mlađe kadetkinje su samnom i Cvekicom radile u Štarku. Pa su od 10.30 u Beciću bile s Frnjom drugoligašice, a od 12 opet s njim trećeligašice. Pa su od 18 sati samnom radile najmlađe. Njih pet djevojčica iz škole odbojke prve servise odrađivale su u Filipovićki. I na kraju od 20.30 do 22.30 u Truhelki su bile opet sa mnom najstarije.  P.S. Od sillnih treninga stigao sam i na jedan fiš paprikaš u školi Becić |
- 00:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #
petak, 09.06.2006.
Čini se - nikada više ista ekipa
|
Staro pravilo se potvrđuje! Pobjedničku ekipu nikada nije moguće zadržati i za naredno razdoblje. Ima nekoliko verzija ponašanja. Dio je razočaran, iz subjektivnih a vjerojatno djelom i objektivnih razloga, što do kraja nisu sudjelovali u trogodišnjem pokušaju ulaska u 1b ligu. To procjenjujem jer se uglavnom njima događa da imaju teške upale, da moraju toliko puno učiti da ne mogu doći niti na jedan trening tjedno, da imaju nekakve bolove. Oni se uglavnom ne javljaju, ne odgovaraju na pozive i slično. Opet nemaju novaca na mobitelima. Basta je već napustila, iako još papire nismo rješili, ekipu i trenira s Donjim Miholjcem. Marijeta je i došla na drugi dio prvenstva i cilj je bio uz pomoć nje ostvariti ulaz u 1b ligu što smo i napravili. Ali, jedno moram priznati. Teška je. Psuje na treningu. Viče. Udara loptu nogom. Ali, ljudi moji ona dođe na trening. Održi svima slovo iz borbenosti i zalaganja. Jednostavno kada je na treningu ona ga odradi 300 posto i vidiš da jednostavno voli tu loptu i tu igru. I sada kada ovi moji filozofi studirajući ne mogu izdvojiti u tjednu dva puta po dva sata za odbojku moram priznati da mi fali. I od nje nikada nećeš doživjeti da se ne javi na telefon, da ne odgovori na poruku i slično. Ako je napravila sranje. Reći će "Sorry, treneru napravila sam to i to i tako i tako" Neće lagati. Pitanje je samo koliko mi treneri i volimo takve istine. Moram istaći da Sanjica, velika Maja, Ljilja, Boki, vatrica, Kikica, Sven, Brico, Kuna i Pčelica treniraju. I Vlatka pomalo dođe. Danku treba odmora! Mislim da ona više i neće ozbiljno trenirati! No, i Kikica je napravila pauzu od 1,5 godina pa se vratila, Kuna od šest mjeseci, Slavica od 7 godina, Vatrica pet godina. Tko zna! Vidjeti će se. Đasmin ima problema s koljenima i krajnicima. No, lagani trening ipak ne bi škodio. Ovako se bojim da je ovo skoro mjesec dana pauze ipak previše za nju. Lakmus je napunio 18 godina. Pitam se da li joj trebam zamjerati što je javila "nema me do kraja škole. Moram učiti. Nisam do sada tražila, sada trebam". Ne bi smio zamjerati! Međutim isto se pitam gdje smo ako djevojka od 18 godina pauzira mjesec dana, pa će malo trenirati, pa otići na mjesec dana na more, pa će biti pauza u klubu od 20 dana. Malo mi to ne odgovara, ali ostaviti ću na njoj da se bori za to mjesto u 12 za 1b nakon takve pauze. Znam da joj treba još puno treninga, ali kada bi ona isto bila kao velika. Crvena leži kući, u gipsu, polomita. Usput mi je poručila da ju više ne zovem tako rano. Bilo je 9 ujutro. No, što ona zna što sam trebao. Možda me zvala razrednica da pita za one silne ispričnice. Možda mi je trebala neka pomoć. Možda sam samo htio da pitam "Kako si lutkice? Jel te boli?. Možda sam prolazio pored kuće pa htio nešto pokloniti. Moglo je biti sto razloga. Ona kaže " Ne zovi". Evo pred svima obečavam da ju više neću zvati. A što sam trebao. Što da sam trebao parkirati pred bolnicom a nisam imao gdje, a Ingu mi nije lako baš nositi. Trebao sam na par minuta ući unutra i bilo mi je primjerice najlakše ostaviti auto pred njenom kućom. Pa sam da joj javim da sam ključeve ostavio u autu i da sam odmah nazad. No, princezu neću više smetati u to doba, tako rano kako je rekla. Brico mi trenira. Igra. OK je. Vlatka ko vlatka. Pa i Halle Bery. Uče. Ponavljam da mi ipak nije jasno da se voli ta odbojka, a da se ne može zadovoljiti ovih dva, tri treninga tjedno. Pogrešno misle da treba trenirati samo u vrijeme natjecanja. Malo sutra. A što se događa. Prvih dva tjedna stizale su samo čestitke za ulazak. No, sada su tu i konkretne ponude. Mnoge djevojke bi probale u Retfali i 1b ligi. Za sada je jedna ponuda dojučerašnje igračice Vukovara. Pucač i primač. Visoka preko 180 cm. Pa je tu jedan srednjak i dva pucača iz Pivovare. Normalno razmišljaju da bi mogli na dvojnu odigrati i koju utakmicu a ne samo sjediti na klupi 1a lige. Tu je i jedan pucač, ali ponekad i dobar srednjak iz Vinkovaca, ali i pucač iz Broda. A ja za sada odbijam i razgovore s ljudima iz Uprava, te njihovim roditeljima. Znate zašto? Pa želim ta mjesta u toj ligi za svoje djevojke. A one teško i da se jave na telefon. Pa se debljaju kod kuće. Viđaju ih po gradu u svako doba. Pale cigaretu za cigaretom. Dolaze kući u vrijeme svitanja! Misle da ja to ne znam. Pa nisam lud. A i trener sam ženske ekipe. Čim neka nešto napravi, već njezina konkurentica nađe načina da ta bubica (često i lažna) dođe do trenera. Jedna mi igračica kaže da dam pauzu do 15.08. Zamislite ekipu starosti 18 do 21 godine a koja neće trenirati cijeli 6, 7 i pola osmog mjeseca. a onda će 25.8. opet početi frka s ispitma. I normalno da dođe još kakva bolest, pa teška menstrucija i slično. Pa kada se to zbroji dva tjedan pred početak prvenstva onda imaš mućak od ekipe. Vjerujte cure da to ne smijem dozvoliti. Pa makar ne imao više nikada istu ekipu i iste cure. Uostalom imam nekoliko sjajnih potencijala u mlađim ekipama. Za vrijeme dok neke cure ne treniraju i od njih bi se dalo napraviti igračice spremne za 1. ekipu. Par djevojaka sam doveo na tekmu s kadetskom ekipom Pivovare. Doveo sam ih tako da u velikoj dvorani ne bude ružno gledati ekipu od 7 djevojaka. Pa ipak sam sada nekakav prvoligaš. Za igru sam doveo Bokija, Ljilju, Vatricu, Kunu, Vlatku, Bricu i Tanju Lekić. A fino prođu zagrijavanje još s njima četiri djevojke 92. godište i jedna 93. Jednu, zove se Martina, stavio sam na servis i bilo je super. Pa sam ju onda stavio na pucača i nekoliko puta prošla pored bloka u kojem su bile Beta i Dunja. Pa sam dvije stavljao onako kada sam se vidio da bi mogli dobiti set jer ne bi bilo zgodno da cure odu na kadetsko a da su izgubile tekmu od ovavke zbrda zdola formirane ekipe Retfale. No, te cure što su malo ulazile samo dokazuju da ne trebam previše brinuti za budučnost. |
- 22:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #
petak, 26.05.2006.
Nakon 1:1 igra je bila u rukama iskusnih i istinskih heroja
|
Zašto heroja? Pa prije 3 godine odbojka je okrenula leđa Maji Danilović, Neli Bastalić, Dunji Kovačić, Tajani Ujvari, Ernesti Dubac, Kristini Škondro, Petri Biloš, Mihajlović Maji sestrama Dubravac.Sanja Čale, Sven Špehar, Bojana Štulić, Nikolina Kelić i mnoge druge cure te su sezone kao rekreativna skupina Pivovare poharale 3.ligu. Za njih je u biti bio kraj. I zato sam jednostavno pokrenuo Retfalu. Nakon barem 10 generacija u kojima je bilo i državnih reprezentativki znao sam da je glupo da bude kraj. Znao sam da neće biti i previše love, ali i da ono što skupim sa svojim prijateljima i što cure ulože svojim članarinama može biti dosta za skromne uvjete, ali i za herojske uspjehe. Nije nigdje bilo mjesta za njih. Tu su zajedno sa mnom našle svoje mjesto pod odbojkaškim suncem. Da nas je sreća htjela mogli smo već te sezone u 1b ligu. Hvala im. I zato što su imale strpljenja, i zato što su mi vjerovali iako ne znam iz kojih razloga. Pa one nikada nisu ni upoznali Šarliju, Stipanovićku, Polgaricu, Slavicu Rab jesu, te Madunić Bilju, Martinu Ružić, Renatu Jakovac i druge cure koje bi im rekle da mogu biti u pravu. Hvala im što su i meni dokazali da su sportaši. Žao mi je što im ne mogu preko noći pružiti i 1a ligu ali sada jednostavno trebam saznanje da i one, i one cure koje će u narednoj sezoni igrati 2. i 3. ligu imati snage i da prekorače taj prag. Žao mi je što su na tom putu posustale brojne cure. Ovako to izgleda lijepo, ali do kraja vjeru u sebe i svoje mogućnosti nisu imale Dubac, Kelić, Doganice, Blažanović, Kovač, Zavagni, Banaj, Dević, Bubić, te što nisu u Retfali 2 ove godine svoju sportsku drskost pokazale Iva, Keli, Marina G, Bucka, Peruanka i druge cure, te Vlatka u Retfali 1. Nisam im htio reći da ima šanse da idu i na kvalifikacije. Htio sam da vidim kako će izdržati. Žao mi je, ali bilo im je lakše netreniranjem i nezalaganjem, zabušavanjem i sitnim lažima vjerovati da su zapostavljene i da je izbjegavanje treninga put do uspjeha. Nije. Svađao sam se ove sezone s mnogima. S Bojanom, Lakmusom, Ivom, Grbićkom, Keli, Ćosom, Dankom, Vlatkom, Baterijicom. No, Bojana i Lakmus su i dalje uporno dolazile na trening. I zato su tamo gdje jesu. No, da se vratim na priču s početka. Valja mi se uvijek sjetiti da su Maja D. i Tajana U. rekle ne u jednom trenutku 1.ligi i došle u moju ekipu jer su vjerovali da s mojom vizijom mogu studirati i igrati odbojku. Pa da je Kikica nakon 1,5 godina netreniranja vratila nazad pa kako bude bude. Da je Sanja Čale u 1. srednje tek zaigrala tehničara, da su seke Dubravac, toliko osporavane, pljuvane, blaćene ipak ostale uz mene. Pa ako su me već i Maja, Tajana i druge cure znale od prije, one nisu. Nisu mi morali vjerovati. Što sam im morao pružiti. Pa istinu da baš neće ići lako! I evo ih od tada je prošlo tri godine. One još uvijek treniraju. Dubravka je prihvatila izazov da podnosi ono što nisu mogle druge. A Danko s kim sam se možda doslovce i najviše tukao odigrao je upravo kvalifikacija famozno. Žao mi je što Iva stalno nešto lomi, ali volio bi da ju stiska pa kuda stignu stignu. Ne smijem zaboraviti i da je Peruanka zimus rekla da radije želi kod mene u Retfali 2, nego li na klupu 1. lige. No, ona je samo Peruanka. Baš ju i ne vidim na treninzima. Pitam se i zašto Sorkač tvrdi da joj je bilo lijepo. Pa ipak smo bili samo 2. liga. Ali, malo zločestoga, ali u istu ruku i fanatično borbenog duha nam je trebalo u ekipi. Malo više psuje, ali doduše u glas i u lice ali moram priznati da je to zanimljivo iskustvo bilo. Ja joj doduše ipak želim da pošto ne ide više u školu da pronađe angažman tamo gdje se živi igrajući. O Brici neću trošiti rijeći. Samo znam da sam prije dvije godine rekao da je ona cura za Pivovaru, a nisu mi vjerovali. Mislim da je sada ispred svih cura iz njezine generacije u Osijeku, a kao i s Lakmusom moram priznati da još ni izbliza nisam završio. A bogami ima i onih koji će ih potiskati na još veći rad. Jer ove cure koje su ove sezone igrale 3. ligu imaju moje veliko povjerenje. Uostalom, one su i prve cure u cjelosti proizašle iz Retfale. A ne treba spominjati da su i tada završile tu jer ih u starijem osječkom ligašu nitko nije trebao. E pa ljudi vidjeti ćete. Možda dio toga već i u nedjelju. I moram uvijek imati na umu da Maja M. uvijek iznenadi iznova i tvrdim da će jednoga dana igrati klasičnog pucača. Ne lažem. Postavljam u nekom postotku trening i zato. Pa i za Vatricu, Jasminu, Tanju, Ljilju i druge cure. Iako Ljilja mora biti svjesna kao i prije tri godine seke Dubravac da nema tu čast da joj fizičke proporcije pomažu, nadam se da će otresti glavom da nikoga ne čeka mjesto u ekipi na dlanu. Sada vidim da sam ušao u žestoku analizu. Pa hajde. Onda da ipak stanem jer nemam vremena za sve. Možda da samo najavim da je i Nikolina Popović naš igrač, i da na ponuđeno mjesto u ekipi nije htjela ići jer nije trenirala. I vidjeti ćete da ću i snjom dokazati da ona može igrati, i studirati, i imati dečka i voliti sve što mladi vole. I ponovljam da mi nije jasno zašto su mi vjerovali. Pa dođeš na trening, vidiš debelog i neobrijanog trenera. Čista antipropaganda sporta. I idu sa mnom. Kažu mi mnogi treneri i sada, a i prije 10 i 15 godina da moram biti strog, ljutita lica, da se derem, da trebam vrijeđati. Da moram mijenjati ploću. Ali ne želim. Ako hoće samnom ovakvim kakvim jesam neka idu, ako neće uvijek ima tko hoće. I sada kažu da bi bio bolji rezultat da sam drugačiji. Pa što? Ušao bi valjda u ligu bez izgubljena seta? Svašta. Ali možda ne bi imao tu čast da večeri, dane, i godine provodim s nekim od ovih cura. Ma boli me srce što su me ostavile već neke od cura. Ono najsvježije s Marinom Grbić me doslovce još uvijek jede, a i Keli još nisam prebolio. Nema šta drugo? Tako izgleda mora biti. Iako bi mislim bilo bolje da nekadašnji pionirski reprezentativac Hrvatske, pa sudionik Europskog kupa s kadetskom repkom Hrvatske, te juniorski reprezentativac Hrvatske, pa sa svojim Željom 3. juniorski sastav bivše Juge, kao i nikada dokazana nada, ipak ima znatno manji stomak, da manje ždere, i da se više kreće. Ajde, ljudi ipak ćemo nešto mjenjati. Probati ću da se ne mrgodim kada nema potrebe, ali i da ne jedem kada nisam gladan. Pa zamislite! U Daruvaru sam bio sretan što Danko nije pojeo više od trećine svoje pizze. Znate zašto? Pa da ja mogu i njezin komad pojesti. Baš sam svinja! Uf. Ajde laku noć. Idem jer već u 9 ujutro počinju igrati moje mlađe kadetkinje, a da je i kraj pisanju podsjetila me i tišina iz podruma gdje je sušilica rublja. Tamo mi se suše dresovi za ekipu, a kako bi sigurno bili suhi moram kolut još barem na pola sata staviti. Upravo je toliko trebalo i za pisati. Pa, pa, pa, pa i vidjeti ćete da će osječanke igrati i 1a ligu bez pomoći četiri do pet cura izvana. I volio bih još dodati da bi vjerojatno među nama da nisu otišle studirati u Zagreb bili Skinjara i Mia, a i možda Vale koja studira u Splitu. Ali, jave mi se povremeno i još uvijek mi je drago da su dale barem dio znoja za ovaj uspjeh. |
- 23:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 25.05.2006.
Kako klupa najviše pomogla!!!-Bricina velika igra
Pitaju neki kako to mislim da je klupa toliko zaslužna za uspjeh na kvalifikacijama. Kao prvo sve ekipe osim retfale imale su samo po dva pucača koji mogu donekle biti sigurni u kakav takav prolaz. Retfala je pored tri u igri imala i sjajne pucače na klupi. Za najmanju grešku i umor mijenjali smo tehničara i zamjena je uvijek odigrala sjajno. Prvo je Kikicu zamjenila Sanja, pa u drugoj je Sanju Kikica i tako redom. To je bila velika prednost uz to što su još i obje odlični blokeri i serveri. No, moramo se podsjetiti da je u prvoj utakmici rezultat bio 1:0 u setovima za Veli Vrh. Pa je Tajana s bolnim zglobom lijeve ruke grunila četiri pet lopti po 15 metara u aut. Da je Marijeta s nateklim zubom bila jako nesigurna i u napadu i na prijemu. Onda je Brico ušao umjesto Halle Bery i svima pokazala savršenu smirenost, dobar prijem i smeč. Smirila se tada i stabilizirala cijela ekipa. Uz to je i Maja Velika imala seriju servisa kojim je spasila 2. set. Tada je sve krenulo po našem. Dobivena su dva preostala seta a puljanke su osvojile po 14 i 16 poena. Tajana se vratila stabilna i Bricina uloga je bila završena. Samo set i pol je bilo dovoljno da po mome bude i igračica kvalifikacija. Mora se priznati izuzetna igra u bloku i na servisu svih igračica a posebice Velike Maje u teškom setu za 1:1 u prvoj tekmi. A i libero je bio gotovo sve tri utakmice bez greške. |
- 23:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Što s nama?
|
Ubrzo je prošla euforija izazvana ulaskom u 1b hrvatsku ligu. Iskreno rečeno i ne treba da bude neka velika jer je ipak riječ o 2 razredu hrvatske ženske odbojke, a koje je od osnivanja lige prije 3 sezone pripadalo igračicama Retfale. Valja podsjetiti da je tek završila 2 sezona ove jedinstvene lige. Formirana je od dvije prvoplasirane ekipe iz četiri drugih liga i posljednje dvije iz 1 lige. Bilo je to nakon sezone 2003./2004. Tada su 1. bile igračice Donjeg Miholjca za koji su nastupale i dvije trenerice Retfale (Vanja i Slavica) i još dvije osječke igračice (Mirna i Klaudija). Druge su samo bod ispred Retfale bile Beliščanke. U važnoj utakmici Belišće je pobjedilo Retfalu na domaćem terenu 3:0 jer su cure bile pospane jer su cijelu noć gledale Story super Nova. I 1b liga je odlepršala poput perja iz ruku. Slijedeće sezone Retfala je u 2. ligi bila prva. A u kvalifikacijacijama sve izgubila 3:2, bila 3. a prve dvije ekipe išle su u 1b jer se ona proširivala na 12 ekipa. No, tu smo i sada neke od cura pitaju što s njima. Ja za sada ništa ne dodajem 2. ligi. Tu planiram staviti cure uglavnom iz 3. lige uz Kristu, Lady Di, Marion, Bucku, Ćosu i Dokušicu. Što s onima koje nisam ostavio u 2.ligi, a nisu bile u Daruvaru. Pa jedno je sigurno da je Basta već prešla u Donji Miholjac, da je Peruanka najavila odlazak u Zagreb, da Marijeta ima ponuda iz jednog prvoligaša. A liga je za 50 posto veća, i duže traje nego li 2. (u 2.ligi je 8 ekipa, 1 1b 12). U ekipi je mnogo studentica i srednjoškolki koje uz tu ligu još igraju školska i sveučilišna natjecanja. Ispiti, bolesti, povrede. Neozbiljno je jurišati na gornji dio tablice a ne imati 3 tehničara, pet srednjaka i dva libera. |
- 23:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 18.05.2006.
Obrok prije treninga ili utakmice
|
Koja je njegova svrha? Da se izbjegne glad za vrijeme igre i da se tako omogući bolja fizička i psihička spremnost sportaša. Taj obrok mora biti konzumiran najmanje 4-5 sati prije natjecanja, tako da se u posljednji trenutak dopune glikogenske rezerve i podigne razina glukoze u krvi. U taj obrok treba uključiti nekoliko izvora ugljikohidrata (povrće, voće i žitarice), kao što su, primjerice, kuhano povrće, crni kruh, voćni frape, zatim mliječne proizvode (obrano mlijeko, voćni jogurt, AB kultura) te, na kraju, malomasno meso kao izvor proteina (tuna, šunka, pečena piletina bez kožice). Treba izbjegavati hamburgere, kobasice, kikiriki, masne sireve, chips, pomfrit, majonezu, pokladnice, croissant. Zašto? Zato što se zbog visokog sadržaja masti dugo probavljaju, pri čemu može doći do nelagode i drugih problema. Sat vremena prije utakmice ne konzumira se ništa osim hladne tekućine, koja se unosi svakih 15 minuta. Tri varijante za taj pažljivo balansiran obrok prije natjecanja su: Obrok 1. tunjevina bez ulja i crni prepečenac sok od naranče kukuruzne pahuljice (cornflakes) s narezanom bananom i obranim mlijekom ili voćnim jogurtom Obrok 2. povrtna juha sendvič od pečene piletine sok od jabuke malomasni voćni jogurt crni prepečenac Obrok 3. pečena puretina - bijelo meso kuhano povrće crni kruh zelena salata sok od grožđa malomasni sladoled Budući da aktivni radni dan košarkaša počinje obično u 9 sati ujutro, svakako je potrebno uzeti jedan obrok prije odlaska na trening. Kako se radi o ''velikim'' dečkima (visine 190 cm i više i težine oko 100 kg), treba im dosta kalorija koje treba pripremiti znalački. S jelom se počinje ujutro između 5.30 - 6.00 sati, i to s obiljem ugljikohidrata i tekućine. Da ne bi netko pomislio kako je to previše rano, treba reći da mora proći najmanje 4 sata da se sve "slegne". Obrok može započeti s 3-4 šalice svježe kuhane tjestenine, bogato prelivene umakom od rajčice, 2 komada svježeg crnog kruha, punom zdjelicom miješane voćne salate i velikom čašom gustog voćnog soka. To je samo model, ali ne i obrazac. Naravno, osoba koja priprema obroke može pritom pokazati svoju maštu Obrok tijekom pauze i poslije treningaZa trajanja poluvremena košarkaši mogu dobiti energetski napitak i dovoljno tekućine. Oko 10 sati, nakon jutarnjeg treninga, uzimaju se otopine za oporavak i ugljikohidrati koji su izgubljeni za vrijeme treninga. Zašto? Da bi se što brže povratio izgubljeni glikogen u mišićima i jetri. Prije svega, uzimaju se gotovi sportski napici, a kod kuće se nastavlja s 2 jaka sendviča (šunka i svježi crni kruh). Zatim slijedi shake od proteinskog koncentrata banana, 2 žlice sladoleda i obranog mlijeka. |
- 00:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 15.05.2006.
Onima koji mi ne vjeruju u priču o istezanju
|
Mlade cure, posebice one u srednjoškolskom dobu sve bolje znaju od svoji roditelja, učitelja, trenera itd. No, kada već ne vjeruju objavljujem jedan stručni tekst nedavno objavljen. Ako meni ne vjerujete da istezanje baš i nije bogom dano na samom početku treninga pročitajte ovo, a za eventualne nejasnoće javite se autoru. Autor: Ivica Vrgoč Ponedjeljak, 01 Svibanj 2006 Ostavite elastičnu vrpcu preko noći u zamrzivač. Izvadite je sljedeći dan i naglo razvucite. Što će se dogoditi? Elastična vrpca će puknuti! Ali ako je izvadite iz zamrzivača, pa je premjestite u hladnjak i zatim postepeno na sobnu temperaturu imat ćete elastičnu vrpcu koja će se rastezati do maksimuma. Vaše tijelo i um nisu puno različiti od ovoga.Zagrijavanje je najvažniji ali nažalost dio treninga koji često biva i zanemaren. Na zagrijavanje utječu mnogi faktori od kojih možemo izdvojiti fiziološke, psihološke, i mnoge druge individualne faktore. Dok većina ljudi razumije važnost fizioloških zahtjeva igre, nekolicina ih daje istu važnost i psihološkim aspektima. Psihološka priprema je važna da bi se dobila prilagodba igrača na različite uvjete kao što su vremenski uvjeti, uvjeti na igralištu, vrijeme igre itd.Od prve sekunde igre igrač mora brzo reagirati na određene situacije i brzo donositi odluke. Prema tome ako igrač nije pripremljen mentalno i fiziološki utakmica može biti izgubljena odmah u početnim trenucima. Zagrijavanje ima tri važne svrhe:1. Podiže tjelesnu temperaturu na progresivan način što omogućuje mišićima lakše stezanje i opuštanje, a također pokreti postaju učinkovitiji.2. Zagrijavanje povećava cirkulaciju krvi, pa su radni mišići opskrbljeniji kisikom i hranjivim tvarima.3. Ako je zagrijavanje specifično primjerice, nogometu, dobiva se efekt vježbanja i njime utječemo na tehniku igrača.Sva zagrijavanja moraju biti specifične prirode s obzirom na to što će se raditi u glavnom dijelu treninga ili se radi o utakmici. Pripreme za trening ili utakmicu su različite. Zagrijavanje za trening mora biti prilagođeno vrsti treninga koji ćemo raditi. Tako ćemo na primjer za šuterski trening u nogometu, ili pucački u odbojci u zagrijavanju potrebno obratiti pažnju na mišićne grupe koje su opterećene prilikom izvođenja tih pokreta. Zagrijavanje pred utakmicu mora biti općenito, jer moramo pripremiti igrače na sve vrste opterećenja koja su prisutna na utakmici. Svako zagrijavanje bi trebalo biti različito i ovisno vanjskoj temperaturi i vremenskim uvjetima.  Također svaki igrač ima različitu tjelesnu građu i različite fizičke i mentalne potrebe i zbog toga treba poštovati uz ostalo i njihove rituale i tradicije prije utakmice . Opće zagrijavanje gdje se rade serije pokreta, vježbi i dinamičkog istezanja bi trebao raditi svaki igrač. Tada smo sigurni da je svaki igrač fizički pripremljen za utakmicu. Na kraju zajedničkog zagrijavanja svakom igraču bi trebalo ostaviti vremena za njegove individualne potrebe. Za vrijeme posljednjeg perioda zagrijavanja prije utakmice svi igrači ponovno zajedno izvode seriju kompleksnih vježbi. Ove vježbe uključuju vježbe koje sadrže situacije iz igre. Veliku pozornost treba obratiti na to da zagrijavanje ne bude pre intenzivno, što može izazvati katastrofalne učinke kasnije u igri. U prošlosti su treneri zagrijavali igrače takvim intenzitetom da su igrači tražili zagrijavanje prije zagrijavanja.Druge vrste zagrijavanja mogu uključivati i saune, lagane masaže i druge slične vrste zagrijavanja koje se mogu spojiti sa općim zagrijavanjem kao što je već opisano. One se nikad ne bi trebale koristiti izolirano. Postoji stara izreka koja kaže: „Izostajanje pripreme je priprema na propast“, što se posebno odnosi na zagrijavanje prije utakmice, a i na zagrijavanje prije treninga. Igračima bez obzira na dob, sposobnosti i razinu se ne smije dozvoliti da se sami zagrijavaju bez obzira da li se radilo o utakmici ili treningu. Trener bi uvijek trebao biti taj koji će voditi zagrijavanje. Opće zagrijavanje je od ključne važnosti za svakoga igrača. Kad je god moguće zagrijavanje treba raditi na mjestu gdje će se igrati utakmica ili raditi trening, tako da se svaki igrač može tjelesno i mentalno pripremiti na okolinu i uvjete. Ako to nije moguće trebalo bi pronaći mjesto sa što sličnijim uvjetima gdje će biti utakmica ili trening. Kao što je već rečeno sva zagrijavanja moraju biti specifična s loptom i bez nje i u zadnjoj fazi prilagođena uvjetima igre. Jedini igrač koji se različito zagrijava od ostali igrača je primjerice vratar u nogometu i rukometu, tehničar i libero u odbojci pa njiovo zagrijavanje mora biti prilagođeno njegovoj poziciji (vježbe hvatanja lopti i mnogo veći naglasak na gimnastičke pokrete). Kad je moguće oba vratara (prije utakmice) i svi vratari (prije treninga) bi trebali zagrijavati jedni druge |
- 23:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 10.05.2006.
Došla Vlatka, javila se Peruanka
Pa nema se tu što dodati. Došla je Vlatka na trening. Javila se i Peruanka. No, nažalost nije došla ona mala slatka crvena. Nije pala niz stepenice. Sada leži na intenzivnoj. Pala s bicikla da ju ne pokupi neki s autom. Slaba joj je utjeha s potresom mozga, ugruvavanjem , pa stucanim kukom , razbitom arkadom što i u školu ne ide, a ne treba joj ni ispričnica. A toj našoj lutkici sa crvenom kosom baš i nije utjeha što sam ja pročitao negdje kako crvenokose djevojke fantastično podnose bol. Iva drži nam se!!!!!  |
- 00:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #
srijeda, 03.05.2006.
Odgovor - tko je izostao?
 Sven je s Cvekicom krenila na sveučilišne igre u Umag. Obzirom da zbog mučnine nije trenirala u subotu ne bi joj bilo ništa da je odtrenirala prije odlaska na put. No, Sven baš i nije zaslužila da u ovom tekstu pišem o njoj jer ona može biti samo uzor u shvaćanju svojih obaveza! No, samo da se zna da ima onih koji su izostali s razlogom.Vlatka nije došla. Ovako! Odgovorila je da ne može izdvojiti tri sata za trening. Ali rekla je i da ju na trening i s treninga vozi tata. Dakle. trening traje sat vremena, a tati treba autom 5 minuta do dvorane. Bilo bi fer da me je na to upozorila u jesen kada sam ju stavljao u retfalu 1. Tada je normalno šutila iako je znala da neće moći izgurati sezonu do kraja.Peruanka nije došla. Ni pitala, ni ništa odgovorila. Možda i ona ima neku nadoknadu u 22.00 uveče. Vatrice nema. Ne znam ni je li se vratila iz ZagrebaIva je vjerojatno još uvijek ugruvana. Ne pokušava to izliječiti tako da se što brže vrati na treninge. Ona nikako da shvati da nedostatak treninga ne može koristiti Dolaru je Ljilja u školi rekla da je danas nekakva utakmica pa da nemora doći. Bravo Ljiljo.Basta je s mojom dozvolom na probi u Donjem Miholjcu.A slušajte odgovor  Dankov na moje pitanje da li je stvarno razlog izostanka dovoljno dobar što je u subotu morala spremati kuću. Vjerujete li to, kao i da je preskočila subotnji poslijepodnevni odlazak u grad na kavu? Usput mi je rekla da je moj problem što sam ja svoje obveze sve pomakao (a imao sam u nedjelju pričest, a to znači u subotu ludnicu u kući) da bi nju i njezinu ekipu trenirao. |
- 00:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 01.05.2006.
Tko će izostati?
|
Započinjemo s novim ciklusom treninga prve ekipe Retfale 3+0+1+0+4. Riječ je o tri dana treninga jedan pauze pa jedan treninga ili tekma, pa jedan pauze pa četiri treninga. A znate što me zanima? Tko će već u utorak izostati i zbog kojega razloga? Da li je to spremanje stana(danko), instrukcije(Iva), učenje(svi), lektira, izlazak(iva, petra, danko...), menstruacija, predmenstruacija, glavobolja, dogovor za večernji izlazak, nadoknade, kašnjenje na bus, ili nešto novo. Došlo je do pojave novoga običaja. Da se ne javljaju na mobitel kada vide da ih zove trener. Vlatka se ne javlja već 10 dana. Brico treći dan zaredom. Petra se ne javlja tjedan dana, pa se jedan javi, pa onda ne javi. Ćosa se isto ne javlja, pa ju nakon par minuta nazove otac pa kaže da se izvoli javiti treneru kada zove. To vam je dakle ta moja ekipa. |
- 20:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #
subota, 29.04.2006.
Kada trenirati
|
Bila je u pravu Danko kada je rekao danas "A zašto da dođem na trening kada većina neće". Ja sam odgovorio da nije u pravu. Ona je bila oko 10.00 prva i tražila je da ne dođe na trening u 12.30 u Filipović jer mora nešto po kući spremati. Ja sam poludio. Sada osim što moram voditi brigu da trening ne bude u vrijeme izlaska u petak i subotu uvece, ne smije biti ni u vrijeme subotnjeg spremanja kuća. Pa i čak utakmice u Novoj Gradiški su bile problem za skupiti ekipu samo zato što je subota uvece. Sada moram voditi brigu i tome kada u kući imaju velika spremanja. Normalno, Danku, nije ni na kraj pameti bilo da se ustane ranije i to obavi kako bi stigla na trening ekipe koja za manje od mjesec dana ima kvalifikacije za 1b ligu. Ja sam budalaš i Ingu i ženu pokupio u 8 ujutro. Vriskao sam da ako žele u Baumax i Billu to mogu samo ako se ustanu jer ja imam trening sa svojim curama. Iva se u petak nije ni javljala na mob. Ni Peruanka. Ni Vlatka. Peruanka tvrdi da ima nekakve nadoknade iako mene ne bi začudilo da na njima nije ni bila jer ima toliko ispričnica da bi s njima opravdali tri olimpijska ciklusa, a kamoli jedne subotnje nadokade. Vlatka šuti danima. Ne javlja se na mobitel kada ju zovem, a na kraju kada sam napisao da ću porazgovarati s ocem da uopće vidim da li je zdrava ili tako nešto, napisala je da tri tjedna prije kraja škole ne može izdvojiti 3 sata za trening tri puta tjedno. Ljudi! Pa ona ima namjeru studirati a nije u stanju u četvrtom gimbe doći na trin treninga tjedno zbog učenja. Bolja da se onda ostavi knjiga. I još s nadom da će to i ona imati vremena čitati moram ustanoviti kako mi je žao da Vlatka kojoj sam u dvije sezone dao ogromno povjerenje nije u stanju da dođe i kaže "Treneru! Oprostite znam da imate samo tri licencirana srednjaka, i da sam vas zajebala, ali ja sada neću trenirati, ni ići na kvalifikacije jer moram učiti. A vi se blentavi i naivni treneru snađite kako znate i umijete. I da kaže žao mi je što nemate sada dovoljno srednjaka! Na žalost to nisam doživio. Kakvo povjerenje pitati će se! Pa da bude prvi tehničar sezonu prije, a i da bude jedan od tri srednjaka (a trebao bi imati barem četiri) u Retfali 1. I tako dođem vam ja danas na trening, točno lociran blizu buseva i tramvaja, u vrijeme kada se svi stignu probuditi nakon groznice petka uvece koju moje cure proživljavaju i čitam opravdanja. Osim Vlatkinog, Petrinog i Dankovog, u 40 minuta prije treninga Sven je zabolio stomak za poludjeti, Kikica je dobila mengu i bilo joj je za poludjeti. Uz što je Pčelica povređena pa sam joj zabranio trening do utorka i Halle koja je u svatovima, ujutro u 5.10 sam dobio poruku od Dolara da je na putu za Pulu, a u 6.15 od Vatrice da je u vlaku za Zagreb. Brico se do sada još uvijek nije javila. Vjerojatno je noć bila toliko burna da se nije u stanju probuditi do toga treninga 3o minuta iza ponoći. |
- 23:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 05.04.2006.
Kolaps juniorske ekipe
 Nije kolaps to što je na prvom krugu kvalifikacija naša juniorska ekipa bila 3. od tri ekipe i nije se kvalificirala čak ni na finale regionalnog prvenstva, već što su na površinu isplivale prljavštine i nesportski odnos prema svojim obvezama u ekipi. Nismo se ni pripremali naročito za juniorsko, ali pošto su 3 igračice (Hale Bery, Pčela i Ljilja) prve postave i u juniorskoj a i od Brice i Lakmusa se očekuje velika minutaža na kvalifikacijama ova dva juniorska turnira bila su potrebna da nakon 10-dnevne pauze što prije ove cure uhvate igračku formu. Mogu biti zadovoljan trenutnom formom Velike Maje, Halle Bery i Brice. Lakmus je promjenio boju, ali je za očekivati da se vrati u neutralno stanje, dok LJilja igra od fantastičnog do katastrofalnog. Dosta dobro je odigrala i Đasmin a na mjestu libera je bila odlična Dragana Šimić.Igrale su u nedjelju u Vinkovcima i izgubile od Broda 2:1 i Vibrobetona 2:0 slijedeće igračice Kuna, Barišić, Mihajlović, Ujvari, Lukačević i Kolobarić, a libero je bila Dragana Šimić, a dosta je igrala i Herceg Mikulić, dok su Rečić, Zandt, Kralik i Jurić imale samo uloge u povremenim ulascima iz taktičkih razloga. No, vraćam se na onu prljavštinu jer ovim curama moram biti zahvalan za zalaganje i igru u postavi u kojoj su se neki danas i prvi puta našli. Ne smijemo zaboraviti da je Kuna još u petak imala gripu i s postavom nije bila ni dana jer je ona inače igrala u Retfali 2, a sve ostale cure su iz Retfale 1 pa je samim tim njezin učinak doista fascinantan a Dragana Šimić osim što je prvi puta igrala libera, iskreno se na tom mjestu ponašala kao da ga igra barem godinu dana. Libero umjesto Velike Maje nije ni ulazio a njezin prijem bio je gotovo savršen za razliku od dijela pucača koji na tom mjestu igraju godinama. Valja napomenuti koja je to prljavština i velika razočaranja. Petak kao dan za izlazak ( posljednji trening pred juniorsko i kakvu takvu šansku za uigravanje) nisu htjele žrtvovati Biloš i Dubravac. Uz to su još cijeli dan smišljale kako da me z.... i smute. Evo poruke koju je Peruanka slala Danku tijekom petka poslijepodne, a greškom poslala svom treneru " Ne mogu ni ja. Jebo mater sad će popizdit. A ne znam. Šta ćemo mu poslat?" Smotane su ko sajle kada ovo ni sms porukom nisu u stanju poslati između sebe. Iva nakon silnih izostanaka zbog bolesti, učenja, i slično još je u utorak imala, kako kaže, ukočen mišić ispod lopatice. No, u petak iako je trening pored njezine kuće nije bilo dostatno da uopće naiđe, malo se lagano odtrenira i uopće stavi svoje usluge na raspolaganje, pa ako zatreba da pomogne makar i s klupe. Ništa. Šutnja. Vjerojatno je imala opet groznicu petka uvece. Kristi pojava na juniorskom ništa ne znači, pa je išla na zaruke u Slatinu, a Bucka je morala ići u Zagreb da vidi sajam o fakultetima. Kao da ništa ne može saznati s interneta koliko bi joj bilo potrebno za upis na farmaciju. Ćosa cijeli tjedan nije pitala ni za juniorsku ni kadetsku ekipu. Vlatak je imao važnu ekskurziju u utorak, u srijedu je nije bilo nigdje, vjerojatno je učila, a u četvrtak je morala ići na auto show. Pa je valjda i normalno da se u petak izađe i vidi malo s dečkom. Marina G. silno uvrijeđena što nije puno igrala ovoga proljeća dala mi je nogu pet dana pred juniorsko. Tu je kraj. Jedino po mom, pravog razloga za izostanak imala je baterijica koja definitivno mora odrezati repove u školi iz prvog polugodišta. |
- 12:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #
petak, 17.03.2006.
Gubim rat s dečkima
|
Moram priznati da u pravilu cure u 3. i 4. razredu najteže natjerati igrati. Imamo osjećaj da gubim rat s dečkima. Poslije na faksu ipak ponovno nađu mjesto i za sport. Ovo je strahota. Večeras na treningu igramo s Pivovarom 2. Crvena i Marina G. kao što sam i pretpostavljao ni u ludilu ne bi izlaz zamjenile treningom. Nisu došle, ne javljaju se na mobitel ni oko 10 sati kada ne spavaju. Vide broj. U ponoć zovem crvenu s prikrivenim brojem. Javi se iz prve. Čileanki propustiti petak..... A i ove što su došle kao da i nisu. Odbojke su se igrali samo Bojana, Basta, Marijana i Ćosa. Lakmus je samo fizički bio na parketu i čekao da dođe dečko i odveze ju u grad. Danko je svaku minutu prokleo što je na treningu. A nije otišla odmah u grad jer se ipak malo boji moga divljanja. Baterijica. Pa OK. Probali smo malo tehničara. To je dosta dobro. Jasmina je ipak vrlo korektna iako je i ona mislima već bila s onim frajerom koji ju je vani čekao u autu. Znate što bi napravio da sam trener juniorki u jednoj Pivovari, Vibrobetonu ili nekom drugom prvoligašu. Šutnuo ih jednom zauvijek pa bi odbojku gledali samo iz najgornjeg reda na Zrinjevcu. Cure, pazite fitilj mi je pri kraju! |
- 23:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 16.03.2006.
Ajde cure štrebajte - odo ja preko bare
|
Evo velike prilike za sve koje moraju učiti. Tako mi je žao što moram svima dati pauzu od tjedan dana. Ali, prvenstvo je gotovo. Malo da sredimo dojmove nije loše! Za to vrijeme odoh ja preko Bare malo do Chicaga i New Yorka. Pisat ću vam. Vidimo se za 10 dana! Budite dobri i ako je moguće ispucajte sve svoje izlaske, viroze i slično. Ako bude prilike, a raspored je gust, nešto ću i otamo napisati. Puno pusa šalje vam rukica. Prvi slijedeći trening je 28.03.2006. |
- 22:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #
utorak, 14.03.2006.
Refala2 - stigla Baterijica i Basta
|
No, danas su nakon pokuda stigli Baterijica i Basta na trening. Basta kaže da joj je neugodno bilo i da zato ne bi igrala. Baterijica danas nije morala učiti, a ponedjeljkom se ne ide u grad kao u vrijeme treninga petkom i subotom, pa je bila tu. I kako nije došla Forinta, a normalno ni Čileanka, uz Marion je i ona bila tehničar. Hoćete istinu? Prilično je dobro to zvučalo!!! No, već imam jednog tehničara, Čileanku, koja dođe na rekreaciju jednom tjedno. Inače danas je pak Čileanka bolesna pa nije došla. Javila i Iva da nije došla. Vidio sam. Pa sad si mislite. Dva tjedna bolesna, pa tjedan dana svako veće ima instrukcije, pa petak mora ići van, pa sada opet bolesna. Draga djevojčice pa ni Janica ne bi bila u formi da ima tolike pauze. MG se nije javila. Očito je ljuta na mene što sam ju ostavio u nedjelju da uči umjesto da ide u Slavonski Brod. Lady Di ima upalu uha, a Kristek je doista isforsirala se na tekmi i ovoga puta koljeno je u pravom badu. Dala je koliko je mogla i bilo je dobro. Krista ne daj se. Bucka se isto nije javila. Ona vjerojatno ima sutra, odnosno danas, dva jako teška ispita. Ajde vi male štreberice iz trećih razreda srednjih školica držite fige. Vatrica danas ide kod Jelinića. Vi ne znate što je učenje dok malo ne zagrebete na nekom faksu. A što je to! Nema kukanja. Jučer su u kombiju do Broda i nazad Janabo i Vatrica učile. Ove male srednjoškolke su se bezbrižno igrale na zadnjem sjedalu cijelim putem. |
- 00:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #
nedjelja, 12.03.2006.
Retfala 2 - Nedjeljno jutro
|
Cure iz Retfale 2 nisu htjele trenirati u petak uvece jer nemogu bez izlazaka. No, prazna je bila zato Krežma od 9.00 u nedjelju. Iako su imale utakmicu poslijepodne u 17.00 u Slavonskom Brodu javio sam im da je trening ujutro. U pravilu uopće nije loše jedan kraći jutarnji trening na sam dan utakmice. No, to im u pravilu nisam davao jer vole spavati nakon tulumarenja. Međutim, sada je došlo vrijeme da si kažemo sve o sportu što mislimo. A to im govorimo. Učenje može biti izgovor ponekad a ne uvijek. Pa doktorat znanosti da pripremaju nebi ga tako revnosno pripremali. Na taj trening nije došla Bojana jer smo joj čuvali nogu za tekmu( uganula još u četvrtak). Svi ostali su trebali doći. U petak su na treningu bile Merion i Lady Di, a došle su i jutros. Stigle su još i Birmili, Marina G, Iva, Đasmin, Ćosa, Bucka, Krista. Kuna, Basta, Čileanka i Baterijica nisu stigle ni jutros. Opravdanje 1 - Forinta - na trening nisam stigla jer mi je bratić zaspao a trebao me voziti jer sam bila u Valpovu Opravdanje 2 - Čileanka - Ja sam zaspala. Roditelji su mi na skijanju i nije me imo ko probuditi a nisam čula alarm. Molim vas nemojte se ljutiti. Ovo su jedina dva opravdanja za ujutro. Basta i Baterijaca se još do sada nisu javile. Opravdanja za petak 1. Birmili je dobila dozvolu izostanka zbog učenja Jelinića 2. Đasmin je žicala za izlazak s dečkom. BIo sam protiv 3. Čileanka je moljakala da izostane jer da bi išla van. Nisam pristao 4. Basta je zaboravila na sat. Izvinjava se i da će odraditi u Tenju i doći u nedjelju 5. Iva nije ništa rekla 6. Isto kao i Iva ni Marina G ništa nije rekla 7. Krista nije došla zbog koljena. Ali nije to ni najavila 8. Bucka šutila ko zalivena 9. Kuna šutila ali i donijela Colu light 10. Baterijici ni glasa se ne čuje danima 11. Ćosa ništa nije rekla Nagradno pitanje! Što mislite varam li se ako mislim da su sve stigle izaći van. A ulog je bila posljednja utakmica. Samo dva osvojena seta bila bi dovoljna da se preskoči Ivankovo i bude na tablici na šestom mjestu. Rezultat u Slavonskom Brodu - 3:0 za domaćina Koga (ni)sam vodio u Slavonski Brod 1. Ivu sam ostavio da se lijepo pripremi za test 2. Marinu G sam ostavio da još malo uči 3. Bucku sam ostavio da se priprema za svoje silne ispite 4. Čileanku, Bastu i Baterijicu sam ostavio da spavaju Vodio sam tamo Slavicu Rab, Birmili, Štulić, Kristek, Kunu, Marion, Lady Di, Đasmin i Ćosu |
- 23:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota, 11.03.2006.
Retfala - Pivovara
|
Čudan interes za utakmicu druge lige Retfala1 - Pivovara2. Došao i Fanjo, pa se odnekud stvorila i Musa, pa Mrkonjićka. Vjerojatno je bilo još nekoga ali ne bacam previše na balkon. Ja sam bio dosta smiren. Cure su na pauzi još od utorka a ovo odrađuju. I moram priznati dosta smo stariji i teško da si možemo dopustiti da izgubimo, a za ove u Pivovari ima još dosta vremena. No, upecali su se standardnim načinom koji sam ja još kao trener 2. ekipe i ŽOK Željezničara, i ŽOK Osijeka, i ŽOK ABC Prometa, pa opet ŽOK Osijeka i poslije ŽOK Pivovare (sve je to isti klub samo mjenjao imena) znao pojesti g.... Dovedeš kao pojačanje cure iz 1.lige. A ono one pune snage, ali prazne glave. Napale se, pa izgore i te cure, a i onda i druge. Pa onda budu ljute one koje igraju inače. A ove koje griju klupu u 1.ligi opet zaboravile što je igra i tako redom, da bi na kraju to bilo neuigrano. I završila prva dva seta za 32 minute. Katastrofa! Ubili i cure i sebe. Normalno, bit će krive cure. Ajde sva sreća da je Lakmus bio indisponiran, a Brico još pod lijekovima od upale bubrega tako da se barem treći set igrao. Ali tada su već bacili i moju Bjondu. Pa još neke. I tako. A onda se opet pitam jer su to oni možda htjeli silom pobjediti kako bi nas spriječili da idemo u kvalifikacije? Možda! No, jedino mi je žao da ipak nije bila bolja tekma. Retfala je na pauzi, bilo je publike, vrijeme za igru tako da se stigne izaći i van, a opet i takvo da su se sve stigle probuditi nakon nočašnjeg lajfanja. Ja sam kao što kaže onaj mali Sorkač kulirao. Ne coolirao. Ne ni tako. Nema veze u nedjelju letim preko bare do Chicaga i New Yorka pa ću tamo ispraviti ove englesko gramatičke pogreške. No, nakon ta dva seta koja su i teoretski (dakle i u slučaju da retfala 2 pobjedi retfalu1) osigurala kvalifikacije i veliki pehar, bio sam još više cool. Ove bolešljive su se malo mučile, a probao sam i malo Vlatka-Đuru, ali još jedan dokaz da za igru treba i treninga. Vlatak-Đuro nije zbog štrebanja i bolesti bio 2 tjedna na treningu. Servirala je očajno. Morao sam ipak ju vaditi. Ima ova utakmica još mi malo jednu mrlju. Nije bilo pčelice. One najmlađe. Srednjaka iz treće lige. Protiv ovakve Pivovare 2 držao bih ju stalno unutra neka se malo nadmeće na sredini s Betom, Lucijom i Selmom. Izvrsne su to cure, ali nažalost propala mi je šansa da Pčelicu iskušam protiv ovakvih visokih blokova. Tu je u pitanju i moja trenerska boljka što svašta istrpim za ispriku. Možda nisam u pravu. Ali mislim da za službenu utakmicu sestrin i tetkin rođendan, zbog kojih nije Pčelica mogla na tekmu ,isprike su vrlo diskutabilne. Pa ništa nisu bolje ni Kikicine da sestrična ima promociju, a bratić zakletvu. Pa pobogu bili smo domaćini. Nakon ta dva ili dva i pol sata svatko bi ih primio na proslavu s isprikom da su imale tekmu. Mlitavice. E cure zato muški i vladaju svijetom što ste tako mlitave i nesigurne. |
- 23:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #
ŽOK Željezničar, ŽOK Osijek, ŽOK ABC Promet, pa opet ŽOK Osijeka i poslije ŽOK Pivovara
|
Već sam sto puta rekao objasniti moju ulogu u povijesti ŽOK Pivovare. Kada sam imao 21. godinu iz tadašnjeg Želje koji je bio jugo prvoligaš šutnut sam s pravom u Student i poslije u Elektru. (ne postoje više ti klubovi) Moj prijatelj iz osnovne škole Miki (danas je trener Šibenika) me nagovorio da uz treninge tri puta tjedno treniram mlađe kadatkinje Želje. Bilo je to 1988. godine. Tada su muška i ženska ekipa Želje bili isti klub. Tada su 6 razred bile one rođene 1977., a 7.razred one koje su svijetlo ovoga svijeta ugledale 1976. (to vam je Slavica), a osmi razred cure rođene 1975.godine. Njh sam trenirao. Ubrzo je došlo do ideje da se muški odvoje jer su im ženske uzimale lovu, ili obratno. U svakom slučaju uz trenere Rukovanjski, Vučković i Stojaković još je samo ostao predsjednik kluba Belanović, a tajnik Muha je bio za oba kluba. Ostali sami ko prst. No, guralo se i to dobro. To je bilo jedno teško razdoblje. U osmom mjesecu 1991. klub je ostao bez ekipa jer su sve manje više otišle iz Osijeka. Ostao je Andrija Vučković, Belanović i Ja da odmah u lipnju 1992. ponovno pokrenemo ekipu. Već sam u lipnju 92. odveo mlađe kadetkinje na državno. Tada su to bile 1977. godište i mlađe.(koliko se sjećam bile su to Kristina Kuharski, Sabina Zec, Dominika Dorešić, Tihana Šarlija, Martina Ružić, Biljana Madunić, Renata Jakovac, Ivana Jurčić, Renata Celan, Mirna Mandić, Vedrana Družijanić, Maja Grdić, ..... sory. Netko mi fali, ali da me ubijete stoji mozak na nuli) I bio je to znak da klub postoji. Oformila se i ekipa seniorska čiji je trener bio Boki i u jesen je već bilo sve po starom. Treneri tada nisu dobilvali nikakvu lovu. NIje bilo ni za lopte. Klub je opstao. No, kada su došla bolja vremena, kada se lova počela djeliti onda Rukija više nije bilo. Kako sadašnje uprave Pivovare ni neznaju kada je klub bio, radio, ne radio i slično meni dojadilo objašnjavati i zato evo Retfale. Tu smo i neću ga dati kao Pivovaru. Ipak sam nešto stariji i iskusniji. |
- 23:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 10.03.2006.
Retfala 2
|
Cure iz Retfale 2 u petak su definitivno pokazale koliko im je važna odbojka. Niti zbog posljednje utakmice nisu bile spremne žrtvovati jedan izlazak. To samo pokazuje da se za većinu, osim dvije cure, nisam prevario kada ih nisam stavio u Retfalu 1. Posljednja utakmica je u nedjelju u Brodu. Samo su Lady Di i Marion došle na trening. Štulić je veće prije uganula nogu, a Vatrici sam rekao da ne dolazi kako bi mogla ići u nedjelju, a u utorak na ispit kod Jelinića. Svi drugi nemaju opravdanje. Čileanka je moljakala da ju pustim van, kao i Đasmin. Nisam se složio. Odabrale su izlazak ali su barem išle pitati za razliku od ostalih koje su se jednostavno napravile grbave. Ni Basta nema neko veliko opravdanje. Nazvala je s kućnog telefona u 21.25 kako joj je tata odnio auto, a da će ona to nadoknaditi ujutro na treningu sa svojom školom odbojke u Tenju. Ali to barem nešto. Ostale nemaju snage oduprijeti se jednom izlasku. Njihova liga ima sedam utakmica u proljetnom dijelu. Jedna od tih je ona s Retfalom 1 koju ne treba ni zbrajati. Dakle. Pojednostavljeno. Imaju utakmicu u nedjelju, još jedan juniorski turnir za mjesec dana i do listopada prilike za loviti dečke do mile volje. No, taj trening se mora nadoknaditi. Kako je u subotu tekma ret1, tako će onda trening morati biti u nedjelju u 9.00 u Krežmi, kada ću odrediti i tko će poslijepodne ići u Brod |
- 22:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 26.01.2006.
Ah te žene
|
Još prije neki dan sam htio napisati kako nije moguće da su ove godine došle do izražaja neke do sada neviđene kvalitete. Izvadim neku od njih van. Riječ o ovoj prvoj ekipi. A one opet bodre jedne druge. Naizgled sve u redu. Nije svojstveno ženskim ali u redu. Nešto novo u tom životu. Kod muških ekipa ako se zacrta određeni cilj. A to je recimo prvo mjesto, teško da će ih nešto izbaciti iz toga okruženja. Tu i tamo doći će do ispada ali to ekipa rješi u startu. Kod ženskih ekipa normalno je da sve ide najboljim redom, ali i da se baš tada počne stvarati i pored dobrog rezultata zavist, ljubomora i tko zna što sve ne. I te ženske problematike mogu uništiti sav dosadašnji rad. I do sada sam sretao da cure koje se ne vole to ne kažu jedna drugoj, već je moguće da ih se zatekne u idiličnom zajedničkom ispijanju kave, zajedničkom zagrijavanju, obostranom uvažavanju, a da u stvari jedna drugu ne vole i potkopavaju si. I baš kada sam pomislio da mi je ekipa manje ženska od uobičajeno ženske osjetio sam da je ipak prava ženska. Skužio sam da mi se one uopće baš i ne vole. Ma nisam skužio. Rekla mi je jedna protiv druge puno, pa je onda jedna druga opet o onoj drugoj rekla kako je ova ono ili ono, pa mi je koji dan prije treća ispričala da joj jedna radi ono i ono te da joj govori to. - Joj Ruki budalašu ostavi se tih ženskica i uhvati se pametnijeg posla, pomislio sam sto puta. Ali očito da i moja taština da vodim ove cure u tih nekoliko ekipa je toliko jaka da nema izlaza iz ove lude situacije. I što je još zanimljivije. Od svake od njih koje su mi se povjerile saznao sam da baš njezinu suparnicu volim više od drugih i da mi je ljubimica. Opa braco. Moglo bi mi se još dogoditi da ako nastavimo ovako da budem optužen i za nešto gore. A iskreno, volim ih sve. Svaku na svoj način. Istina. Slab sam na njih sve. I na Sanju, a tek na seke. Bože, Hale i Pčelica su mi više u glavi od ikoga. Veliku Maju ako ne vidim na treningu za mene je propast svijeta. Bez Ljilje na treningu kao da sam na sprovodu. Kolega mi je rekao da baš izgleda kao da Đuri dajem više nego drugima. S Lakmusom bi valjda i na kraj svijeta da mogu. Njoj sam dvije godine izmišljao utakmica kad ih i nije bilo samo da jednog dana vidim kako ubija s druge strane. Sven me drži od prvih dana kada sam ju vidio na treningu. Pa da s nekim počneš u 3. razredu srednje doista moraš biti ošinut. I još čekam pravu utakmicu njezinu. Brico! Pa nju bi svaki trener već odšuto davno. Njoj moram priznati da dozvolim i da prespava trening u 13. sati. I vidi sada. Koga više volim. A s druge strane o onima u Retfali 2 da ne govorim. Pa one u Retfali 3. Za one u trećoj ekipi sam napravio klub, pa njihovu ekipu, angažirao vrhunskog trenera. Za one u Retfali 2 oformio još jednu ekipu u 2.ligi, rangu natjecanja kojeg trenutno ja jedino i mogu osigurati. Pa maloj crvenoj bi izmislio i prvoligašku ekipu ako treba samo da bude negje libero. Imam sada mjesto i di mi Kely može igrati do besvjesti i kada je nervozna. Imam i za Janabo upravo ono što trebam. Poziciju za lijevaka u 2. ligi. Basti i Peruanki, što hoće napravim. barabri sam našo mjesto u 1. psotavi. Doduše u 3. ligi za sada. Čosa i Dokica mogu se zajebavati do mile volje pa su u drugoligašu. S Marijanom hoću nešto dokazati kao i sa Đasmin ali to će se još vidjeti ako ne bude ozljeda. Imam ekipu i gde Bucka može učiti do mile volje a da opet ima utakmicu za vikend. A i Musa mi je tu da joj još nađem mjesto i konačno izinad svega. Pa dobio sam nazad Marinu. I znaj ti mene blesava. Sada ne mogu spavati jer još nisam za nju našao mjesto, a da nije srednjak jer ja bi ju tako rado vidio na pucaču. I zamislite da se one sada još na kraju pitaju nevolim li neku više od drugih. Bezveze je što ih uopće i trpim. Lijepo uzmeš školu odbojke. Od njihovih roditelja najlakše naplatiš članarinu. Nemaš problema s prijevozom. Roditelji će nabaviti dresove, trenerke, sokove, platiti treneru cugu poslije utakmice. Možeš kupiti lopte a da one same plate. I tako puno toga. A ovima, pošto su ti ljubimice moraš titrati kao da je svaka od njih još jedna žena. Kao onih žena koje su ti kod kuće. Jednima pišeš ispričnice, drugima ideš i u školu ako treba opravdati brljotine, gluposti i budalaštine. Pa voziš kući s treninga. Sinoć sam razvozio do 23.45. Ima jedna koja mi je ljetos otišla u Pivovaru. Rekla mi je da ide tamo zbog kvalitetnijeg rada. Pa da se čovjek ubije. Još mi to u lice strese. Meni je pisala SMS svaki dan. Radio s njom. Pa ju vozio kući i kada nije usput samo da mi bude na treningu. A ona pak u ova dva mjeseca od kada je otišla ni jednu poruku pozdrava. Vidi me na treningu poslije njih. Pa ni jednom da priđe i da pita "treneru kako ste. Jel Inga dobro, a kamoli da donese recimo kolu light. Onako, svom treneru koji ju je trpio. Igramo međusobno utakmicu. Čekam pogled te svoje nekadašnje ljubimice. No, ni mig. Dobro. Nije sada ona jedina. Tješim se da je zbunjeno dijete. Ali ona što mi ode u 1.ligu. Pa ja ju tamo izgurao. Prije manje od godinu dana izvadio ju iz anonimnosti. Prestala je i trenirati. Ajd ona barem po legicama pošalje poruku da je živa. Neću više kukati. Ima i drugih. Sjetimo se Nine Martinić. Pa ja sam valjda od svih trenera u Osijeku jedini imao strpljenja za nju. Onda je nestala bez pozdrava. Neki dan šećem sa svojom ženom i najmlađom tehničarkom i guram ju u kolicima. Kad ispred mene Nina. Gledam iduće prema njoj i čini mi se da će se napraviti grbava. Ma mislim si idem ravno na nju. Kada ona malo izmakne od kolica i bježi pogledom od mene ko od đavla. Imao sam osjećaj da je još i pljunula za mnom. A osjecao sam se ko posrana kokoš. Vidio sam i na ženi zadovoljstvo koja si je mislila " e tako ti i treba". Ima i dobrih primjera. Nema trenutka kada mi Anja ne dođe i ne da peticu bez obzira tko ju trenirao u toj Pivovari. jer ima i da se boje priči zbog sadašnjeg trenera da ga ne bi naljutili. Pa Sena koju nikada nisam trenirao ili pak Nikšićka. Nema da me preskoče barem kimanjem glave. No, ne prođe ni mjesec dana da me Šarlija e-mailom ne pita za zdravlje iz Amerike gdje je otišla igrati još prije osam godina, ili Stipanovićka da ne pošalje pozdrav po nekome iz Grčke gdje jede odbojkaški kruh. Kao da su te generacije bile drugačije. Ma nisu. I one su sigurno bile takve ali sam zaboravio. A ove moje još traže koja igra jer ju volim više od drugih. Pa zar ne vide da je Retfala jedini klub koji ima tri ekipe za isti raspon godišta. Od nekih recimo 86. do 89. Čorave. Pa za njih je jedna ekipa i tko tu ne uhvati vlak kući šalješ plačući. A u Retfali svakog vikenda igra 18 cura u 1. postavi, tri libera, i još 9 cura puno ulazi tako da ne mogu reći da im fali utakmica. Ma dosta ruki kukanja kažem ja sebi često ali ta luda šokačko-švapsko-mađarska glava na mojim ramenima očito je luđa nego li bi po knjigama uopće i trebala biti. DODATAK Saznao sam kako cure iz 3.lige smatraju da ih ne volim i ne marim za njih. Pa da se ubijem sad ili odmah. |
- 23:39 - Komentari (10) - Isprintaj - #
utorak, 24.01.2006.
B....e i n.....če
|
Opet sam od djece ispao budala. ....... ...................................................... ..................................................... ..................................................... ............................................. Dragani i Bruni ... ....... ........................... ................................................................ ................................................................... ........................................................................... .................................... .............................................B...i. . |
- 09:16 - Komentari (8) - Isprintaj - #
subota, 21.01.2006.
Ne voli klupu
|
A tko uopće voli klupu. To je očajan osjećaj. I sam se sjećam da je to grozno. Uvijek sam u svojoj generaciji od pionira do juniora bio u prvoj postavi, pa kada sam stigao u seniorsku kategoriju klupa je bila noćna mora, ali i suđena u dobrom narednom razdoblju. Ali, kada sad pogledam pa što bi ja i htio. Imao sam recimo 20 godina, a tamo neki suigrač i 30. No, najviše me smeta kada to igračica ne zna dostojanstveno podnijeti. Pa Ljilja to definitivno nije u stanju istrpiti. Igrala bi i ne bi joj bilo ni najmanje krivo da na prijateljsku utakmicu u Vukovar povedem neku djevojku koja bi joj trebala biti zahvalna što joj tamo samo nosi vodu. Ne stavljati rezerve na prvenstvenoj i još tome jako važnoj utakmici još nekako. Ali, da na prijateljskoj ne daš svima barem onoliko koliko možeš nema smisla. A s njom sam se oko toga svađao već dva puta u Belišću. Ne da ni seta. I sada još ljuta na trenera. Nadam se da će i ona jednog dana biti trener pa voditi na utakmicu samo šest igračica koje igraju. |
- 00:34 - Komentari (7) - Isprintaj - #
srijeda, 18.01.2006.
Ne treba im dvorana
|
Za poluditi je kada vidiš kako u gradu nema dovoljno dvorana za one kojima treba, ali zato ima za sve one kojima ne treba. Grad je prema "kvaliteti" podjelio dvorane u gradu. Pa se tako dogodi da muški odbojkaški klub uz 500 tisuća kuna godišnje dobije i 8 termina za trening, a nemaju ni toliko igrača, a kamoli ekipa za treniranje. Usput onako Retfala je dobila 4 termina za 6 ekipa. Ostalo se je morala zakupiti. Pa je onda tako dobila i termin od 22 sata utorkom i četvrtkom u Filipović zahvaljujući maksimalnom razumjevanju ravnatelja škole koji je također otac dvije bivše odbojkašice koje sam trenirao pa zna i kakvi su problemi. Kako imam još cura. Ustvari, curama treba još treninga dao mi je i ponedjeljak od 22 sata. No, kaže on "nazovi ženski rukometni klub pa pitaj ako završe ranije mož i ranije". I sada krene potraga. Zovnem Tinku koja do pola devet drži malim curama rukomet. Iza njih je ženski rukometni klub, odnosno njihova druga ekipa. Kaže ona kako se ne zna ni tko je trener, a ni kada treniraju. Šta sada. Mislim si da upadnem od 20.30 pa dokle ide. A što ako se netko pojavi s par igračica. No, mislim si vidjeti ću do ponedjeljka. Valjda ću saznati tko je trener 2. ekipe slavnog osječkog ženskog rukoemtnog prvoligaša. Priča druga je ona iz početka o muškom prvoligaškom društvu. Trenirali su prije nas utorkom i završavali nešto prije 10. Uglavnom se događalo da mrežu nisam zatekao. Igrali su nogoš. Znalo ih je biti 5, nekad 6, i tako. Danas dođem u dvajst do deset a moje cure vani ko sante leda. U dvorani mrak. Druge ekipe velikog prvoligaša ni od korova. Nezna se ni tko je trener ni tko tamo trenira. Ali se zna uzeti na ime rada s podmlatkom pola milijuna kuna i dvarane sve u elitnim terminima. |
- 00:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 12.01.2006.
Neće skupljati lopte
|
Kako im jedna mala Marijeta iz Čepina održi slovo iz igre dok kažeš keks. Pa to im je radila i kada je bila juniorka. Ona se jednostavno igra. Pa obična je to igra. I mala Birmilica. Pokažu cure da je sport samo jedna zabava i ako mu se tako pristupe to je veoma jednostavno. A večeras na treningu prvo sam davio s onim jer da par cura malo više radi servis sa zadatkom, pa da tehničari dignu malo više u zonu dva nego inače, pa ih malo smuva da pucaju kada im lopta dođe iza leđa u zonu 4. I ono dao malo da igraju. I kada su s te dvije cure koje jednostavno vole da igraju porazbacale po terenu meni je bilo previše lijepo na terenu. One su se smijale, hvatale sve živo, pucale iz svih pozicija. Ja sam zaboravio da moram platiti ratu za kombi, da nisam platio telefon, iz glave smo neki gurnuli barem na sat vremena da je Ivani koja je igrala za Čepin, a sjedila u klupi s pčelicom danas pokopan tata, da je sutra nekim curama kolokvij. Joj svi su se opustili. Došao i Frnja bez uobičajene depresije zbog odnosa među muškim klubovima, pa onda i stari Basta došao s posla po mladu Bastu. I on se izvalio na klupu i gledao kako im je dobro dok se mogu igrati. Sjeo sam u kombi i dio cura razvezao i ko novi sam. Nekada u onoj usranoj Jugi Bora Čorba je pjevao "Pobjeći negdje, daleko što dalje, gdje ne trebaju pilule za spavanje". E dođite u Retfalu cure su najbolje i najpametnije na svijetu. Imao sam osjećaj da s njima mogu svijet osvojiti. A onda veoma brzi povratak u normalu. Kažem da one koje idu samnom kombijem neka pokupe lopte jer ionako ja moram zadnji zaključati dvoranu. A ove što ih starci čekaju, ili vijaju bus neka brišu. I zbrisali svi. Đasmin i Brico rađe su otišle pješice nego li da skupljaju lopte, bris uhvatio i Dolar. Ostale tri cure za voziti. Bio sam uporan. Stao isred kombija i rekao "nema nigdje. Trebaju mi lopte za sutra". No na kraju je Danko sam pokupio. A bio je trening i jutros. Basta se malo zabunila pa ošla u krivo, pa je nije bilo kod Cvekice. Ne znam što misle cure ali ona vrhunski vodi trening. Oduševljen sam s njom. Treba mi pripremiti cure i to će učiniti zaista na najbolji mogući način. Došao sam i ja jutros u štark. Šute i istežu se. Iscjedila je iz njih sve što ima. Normalno, Brico misli da je igračina pa nije došao. Nabit ću joj to na nos već kada bude zeznula neku važnu loptu. Krista, Musa, Marion treniraju ko lude. Molio sam ih i da dođu naveče no to već nije išlo. No, dobro. Možda bi i bilo previše jer Cvekica baš ne ostavlja previše daha za još jedan trening. Baterijice i Ćose još uvijek nema. No, za vratom su im sada Jasna, Bucka II, Tamara, Anja, Nina. Koga nema bez njega se može i mora. No, da rezimiram. Cure su zakon. U nedjelju počinje pnovno 3.liga. Sude Cvekica, Sven i Sanja. Prvo su bile sretne jer nije Banana u blizini. On baš nije u stanju mladom sucu dati podstrek. Ne valja mu kako su obučene, pa kako izgledaju tako da se uvijek smrznu. No, tekma je ipak prebačena sa subote na nedjelju, a Banana će ih barem malo pogledati poslije svoje tekme. Moraju izdržati. |
- 00:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #
srijeda, 04.01.2006.
NEKI OD ZANIMLJIVIH RAZLOGA IZOSTANKA S TRENINGA
|
1. Stigla mi je teta iz Njemačke pa ju moram čuvati 2. Došli ujaci iz Švicarske pa smo morali biti s njima na ručku 3. Pa selim se slijedeći mjesec 4. Niste mi javili kad imam trening 5. Moram učiti 6. Morala sam ići zubaru 7. Išla sam lijecniku po isprićnicu 8. Nije me imao tko dovesti 9. Ja sam mislila da smo u onoj drugoj dvorani 10. Boli me glava 11. Sve češće razlog su i vjenčanja( generacija se polako udaje) 12. Moram spremati kuću s mamom za goste 13. Moram ići na večeru kod tete i tak te obiteljske stvari 14. Imam se spremati za seminar s legicom 15. Moramo kod bake na ručak 16. Mama mi sutra ima rođendan 17. Moram pisati esej 18. Joj, bolje da vam ne kažem 19. Bole me leđa i imam 4 predmeta za odgovarati 20. Imam instrukcije iz Fizike 21. Nisam javila, ali otišla sam u Ilok. Mislim. pa nema utakmice 22. Pa uzela sam si pauzu onako malo između Božića i Nove godine 22. Moram kod frizerke 23. Moramo u šoping 24. Dolazi mi rodbina iz Pule i moram čuvati njihovu malu djecu |
- 14:27 - Komentari (7) - Isprintaj - #
nedjelja, 01.01.2006.
Piercing DA ili NE
|
Mnogi mi kolege treneri zamjeraju što dopustim žvake na treningu i utakmici, pa što mi igračice imaju lančiće i piercing. Ne znam zašto ali mi ne smeta. Doduše, žvaku ni ne primjetim iako bi bilo bolje da ju bace za vrijeme treninga. No, hrpa naušnica na uhu kako je svojedobno imala Grbić Marina mi je bilo super. Strašno mi je simpatično izgledala mala ringlica iznad oka kod Vlatke, Skinjare ili Petre. Vlatka je doduše na jednoj utakmici zapela za mrežu. I one na nosu sa strane, ili pak ispod usne kao Blanka Vlašić je super. Neke cure imaju i na nekim djelovima tjela što se ne vidi. No, sjećam se kada je bušila pupak Ćosa da je oporavak trajao više od dva tjedna. e to mi već smeta. NO, AJDE CURE DAJTE SVOJE MIŠLJENJE. JESTE LI ZA PIERCING UOPĆE, A DA LI STE I DA GA IMAJU SPORTAŠICE I SPORTAŠI. |
- 23:26 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sadržaj
1.Izmrljali me 3. Biseri |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||